Čekamo vidjeti kako će se odvijati europeizacija hrvatskog visokog obrazovanja.
Dok mi čekamo neke se stvari ipak naziru. Najviše nas u oči bodu prijedlozi iliti želje političara da se školovanje plaća iz vlastitog džepa, a zapravo rastereti državna blagajna.
Prijedlog zakona koji približava visoko obrazovanje modelu privatnog srednjoškolskog je napravljen po uzoru na američki sustav.
Mora se upozoriti predlagače da Hrvatska nije članica Sjedinjenih Američkih Država i da imamo potpuno drugačije potrebe i zahtjeve.
Mala smo država sa malo obrazovanih ljudi u odnosu na zemlje kojima smo okružene i kojima želimo i moramo konkurirati.
Jeftine radne snage kod nas nikada neće biti u izobilju jer je radne snage premalo da bi se nudila raditi za nisku cijenu (jednostavan odnos ponude i potražnje). Ono što nama preostaje je obrazovana, visoko kvalificirana, stručna radna snaga s razvijenim vještinama i znanjima koje će pobuditi interes ulagača i konzumenata. Moramo biti drugačiji, originalni.
To se sigurno neće postići tako što će mali broj vrhunskih učenika dobivati stipendije, a ostali, kojih je uvijek preko 90%, plaćati visoke školarine.
Kad se uzme u obzir da jedna godina u privatnoj srednjoj školi sada košta 30.000 kuna, može se pretpostaviti da će i godina fakultetskog obrazovanja koštati najmanje toliko.
Takvim pristupom se lako mogu stvoriti brojni financijski mađioničari koji će se uspjeti školovati kraj prosječne roditeljske plaće od 4.500 kuna, ali društvo ne treba samo ekonomiste. Trebamo kreativne umjetnike, fanatične specijaliste, najpreciznije inženjere i vrijedne i uporne znanstvenike. Općenito, trebamo ljude dovoljno rasterećene da se mogu baviti onime što vole, a ne podizanjem i vraćanjem studentskih kredita.
Moje je mišljenje da je najnovija reforma sustava visokog obrazovanja, provedena po naputcima bolonjske deklaracije, provela novu i produbila staru oligarhizaciju, aristokratizaciju i plutokratizaciju školstva pod izgovorom težnje prema izvrsnosti.
Puno više praktičnog rada uz nastavni program nimalo rasterećen od teorije, obvezno sudjelovanje u nastavi, skraćeni rokovi za završetak studija i općenito produženo studiranje zatvorili su vrata svim studentima koji su se u školovanju pomagali radom, roditeljima kojima je studiranje njihove djece u trajanju od 4 godine ionako bilo predugačko za financirati, te svima koji su uz studij htjeli i nešto proživjeti.
Ponovno napominjem na razliku između hrvatskog stupnjevanja zvanja stečenih u visokom školstvu i onog zapadno europskog. Kod nas su ti stupnjevi u formi: "3+2+3" ili "4+1+3" ili "5+3 godina studija do doktorata", dok to u inozemstvu traje redovito dvije godine manje (u računici iskazano: 3+2+1).
Podsjećam i na nedovoljno vrednovanje titule bakalaureus (VI stupanj) u nas,
odnosno na smanjenu vrijednost našeg diplomanda u inozemstvu. Očito je nekvaliteta našeg diplomanda izjednačila sa inozemnim bakalaureusom te je iz toga proizašla potreba za produženjem školovanja da bismo postigli istu razinu zvanja.
Ja se pitam: zar smo zaista toliko loši učenici da se moramo školovati 7 godina da bi postigli zvanje magistra struke dok se u inozemstvu isti može postići već sa 5 godina visokog obrazovanja. Isto je i sa primjerom stjecanja zvanja doktora koje u nas traje najmanje 8, a u inozemstvu (teoretski) 6 godina.
Zbog svega navedenog tvrdim da još nismo spremni imati samo privatne fakultete koji će se samostalno financirati nego nam treba svima dostupno, državom subvencionirano visoko obrazovanje.
A zahtjeve za kvalitetom riješite među sobom, a ne udarcom po džepovima građana.
Dosje:
Bandić
Nomen est omen, sličan učinak kao kad se spomene Superman. Svaka čast!
Ipak, opet je zavist proradila meni.
Prva stavka optužnice:
Kad se čovjek «DUI» sudari sa drugim vozilom u prometu svi su se raspisali o količini alkohola u krvi (kojeg je bilo 1.6 promila) i tome je li ili nije bježao od policije. Zašto se nitko nije osvrnuo na to da se gradonačalnik vozio u privatnom automobilu marke Range Rover vrijednom 100 tisuća eura, registarskih oznaka ZG 2211-MB!?
Prvooptuženi: svi oni koji se diče da je pero snažnje od mača ako je u njihovim rukama.
Drugooptuženi: vozač i vlasnik Range Rovera vrijednog kao 50 (slovima: PEDESET) njegovih mjesečnih primanja ili kao 200 (slovima DVJESTO) prosječnih mjesečnih primanja u RH u 2002. godini.
Ključna riječ: IMOVINSKA KARTICA
Druga stvaka optužnice:
Uvjetna kazna za kazneno djelo prinude nad pravosudnim dužnosnicima.
Prvooptuženi: oni koji su to kazneno djelo počinjenog na osobito težak način, izdavanjem oglasa preko cijele stranice u dnevnim novinama koje izlaze u nakladi od preko 300 tisuća primjeraka, kaznili najblažom mogućom sankcijom, OPOMENOM (općinski sud u Sesvetama 11.10.2005.). Najveća kazna je 6 mjeseci zatvora ili 150 dnevnih dohodaka!
Drugooptuženi: oni koji svoj glas na izborima poklanjaju čovjeku osuđenom za kazneno djelo.
Presuda:
Zastarjelo dok je narodu sinulo!
Spis:
Izmoren svojim neuspjehom, pišem o ŠKANDALU
Ivo Sanader nije DR.SC.
Dugo se borim da steknem diplomu. Mijenjam oružje i taktiku koliko često izlazim i na ispite, svaka dva mjeseca. Slaba korist od toga.
Muka traje 7 godina i samo je moja, ne bih je podijelio s drugima da me nije zavist ponukala da pišem o ovome.
Zavidan sam kolegi Anti Đapiću na diplomi pravnog fakulteta. On je sigurno svjestan da je i mnogi drugi žele jer se poželio okititi još većim lovorovim vjencom – magisterijem.
Možda nije mogao čekati da se provede bolonjski proces pa da zatraži ažuriranje diplome, odnosno titulu magistra struke. Ako je samo "mr." u pitanju, i ta bi zadovoljila kriterij.
Danas se pitam: "Je li moguće da je taj čovjek odustao od magisterija? Je li moguće položiti teške ispite postdiplomskog studija i potom dozvoliti da te sitnica kao neprihvaćen magistarski rad spriječi u osvajanju Mount Magistrinjara!? Je li moguće da je mislio magistrirati, a da nije položio ikakve ispite na postdiplomskom, pa je sve otpalo?"
Možda bih i ja trebao odustati, nije vrijedno halabuke.
Nisam ogorčen postupkom uvaženog pravnika Antu Đapića. Zato što sam opušten čovjek? Ne, ipak sam ja jedan zavidan i ogorčen student..
Ogorčen sam na ljude kojima ne znam ni ime, a pitam se i postoje li ti uopće. Ljudi na koje mislim su oni koji bi trebali spriječavati da se kroz obrazovni sustav izdižu oni koji to nisu zavrijedili, koji se "kite tuđim perjem".
Oputžba za lažno predstavljanje:
Perjem ukrašen nije Ante Đapić. Zamislite čuda, to je jedan drugi Ante! Ante "Madrac" Kovačević, ali to su i Mirjana i Ivo Sanader.
Njih optužujem da su si prisvojili titule doktora znanosti koje nisu zavrijedili i/ili dozvolili širenje laži i mistifikacije njihovih titula.
Kad na tv-izvještaju sa sjednice Vlade Republike Hrvatske vidim da je mjesto za premijera označeno sa "dr.sc. Ivo Sanader" ili ga se u nekom intervjuu potpiše istim nazivom, poželim podnijeti kaznenu prijavu zbog lažnog predstavljanja.
Brzo odustanem, jer znam da premijer ne piše sam svoje ime na tim mjestima.
I da, troje gore navedenih ipak jesu doktori, ali kakvi!? Doktori teologije, povijesti i filozofije! ALI NE DOKTORI ZNANOSTI, nego doktori IZ pojedinih znanstvenih disciplina, "diplomirani doktori".
Naime, obrazovni sustav u Austriji dozvoljavao je studentima da po završetku diplomskog studija (ne postdiplomskog ili doktorskog, op.a.) steknu titulu doktora iz nekih znanstvenih disciplina. Kao onu koju kod nas nose doktori medicine i sličnu onoj kojom se kite magistri farmacije, a nitko od nas ne smatra tek diplomirane doktore medicine i magistre farmacije znanstvenicima.
Optuženi:
Prvooptuženi: svi koji se lažno predstavljaju, osobito "primus inter pares".
Drugooptuženi: oni koji za prvooptužene glasuju zatvorenih očiju.
Dokazi:
Na web stranicama instituta za romanistiku, sveučilišta u Innsbrucku (http://www.uibk.ac.at/c/c6/c611/Institutsgeschichte.html ) otkrio sam da se ponose svojim poznatim diplomandima među koje ubrajaju premijera Republike Hrvatske, Ivu Sanadera i navode da je "doktorirao" 1982. Nisam otkrio temu doktorske disertacije na kojoj je premijer diplomirao, ali sam saznao da nosi titulu doktora filozofije i to smjera romanistika. Na stranicama http://www.moljac.hr/biografije/sanader.htm pišu o premijeru, njegovom pokušaju studiranja u Rimu, odlasku na studij u Innsbruck 1978 zajedno sa suprugom Mirjanom i diplomi stečenoj 1982.g..
Problem zasad ne zvuči ozbiljno, ali kad se uzme u obzir da doktorski studij u Austriji traje 4 godine (koje premijer, svaka mu čast, nije prebacio), a da kod nas ljudi doktoriraju najranije za 8 godina otkad su upisali fax, razlika u vremenu postaje znatna. Svi znamo što je vrijeme, a i što su oni koji ga ukradu.
Problem je i što je gospođa Sanader uspjela nostrificirati diplomu sveučilišta u Innsbrucku tako da zadrži prenapuhanu titulu, pa su je kolege sa sveučilišta u Zagrebu uključili u rad Filozofskog fakulteta kao što se doktora znanosti i treba. Moje mišljenje je da su previdili da je ona zadovoljavala uvjete tek za mjesto mlađeg asistenta.
Možda "nas" je pomoglo zavarati to što su vrijedni studenti, supružnici Sanader, fakultet filozofije u Innsbrucku upisali nešto kasnije u životu nego što to studenti uobičavaju, pa slijedom toga i "doktorirali" u životnoj dobi u kojoj je kod nas očekivano da uspješni znanstvenici doktoriraju, sa oko 28 godina.
Na stranicama filozofskog fakulteta (http://www.ffzg.hr/arheo/provincijalna/radovi.htm ) može se vidjeti da Mirjana Sanader počinje sa publiciranjem 1985. godine, 2 godine nakon što joj je nostrificiran "doktorat". To je jako neuobičajeno, jer se od budućih doktora znanosti očekuje da publiciraju puno prije nego doktoriraju. No, za nju bar znamo da je neke radove objavila.
Pozivam Ivu Sanadera, dr. phil. da objavi popis znanstvenih radova kojima je "zaslužio" titulu dokora znanosti.
Kriza čvrstih kriterija u akademskoj znanosti se preselila iz jednog društvenog uređenja u drugi. To nam je priuštio pokojni predsjednik Franjo Tuđman, također dr.sc. I njegov je doktorat, kao stupanj uspjeha u školovanju, uslijedio poslije mature srednje škole, preskočivši stupnjeve diplomanda i magistra. Predsjednik je odlučio da mu godi biti okružen doktorima svakakve vrste, a osobito tako pametnima kakav je i sam da preskaču po dva stupnja akademskog obrazovanja.
Problem se proteže na Tuđmanovu privatnu HAZU, koja danas zatvara vrata pred onima kojima bi mogla držati svijeću, možda upravo zbog straha da se bijeda "akademske" elite ne prokaže. U Kontraplanu Dubravka Merlića smo vidjeli oskudnost argumenata koji bi podržali njihovu važnost u svjetskim razmjerima.
Presuda:
Bez obzira na to što su razni "doktori" posvuda u društvu, zbog dijela protivnih moralu društva osuđujem na kaznu javnog srama sve koji se potpisuju "dr. Ivić Pašalić", umjesto "Ivić Pašalić dr.med." ili "dr.sc. Ivo Sanader", umjesto "Ivo Sanader dr.phil." i dr. (svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna).
Na vlast čvrste ruke i dubokog džepa osuđujem sve nas jer smo ovce.
Olakotne okolnosti:
U Hrvatskoj je 2005. godine doktoriralo (vjerujem na sasvim redovan način) 368 novih doktora znanosti! U njihovu čast i vrijednost se uzdamo i njihov rad pozdravljamo!
Vjerujemo i u njihove mentore koji su novim pripadnicima akademske elite pomogli na putu prema znanstvenim visinama.